DOBITNICI NAGRADE „GORDANA JELIĆ“ KROZ GODINE – OSVRT MONIKE PLANINIĆ KAO NAJBOLJE VOLONTERKE U BiH U 2021. GODINI
23. studenoga 2022.
Nika Željković i Dragica Jurčević najbolje volonterke u 2022. godini
5. prosinca 2022.
Preko 30 godina, Željka je oslonac, utočište i podrška majkama i obiteljima prijevremeno rođene djece, a njena osobna borba je bila samo dodatna motivacija i razlog za misiju pomaganja Palčićima. Majka je četvero djece, od kojih je troje rođeno prije termina. Više od 12 godina je predsjednica Kluba roditelja nedonoščadi “PALČIĆI” i kao takva svaki je svoj slobodan trenutak posvećena senzibiliziranju i upoznavanju javnosti s problemima i izazovima s kojima se suočavaju maleni hrabri borci Palčići. Pročitajte u nastavku nadahnjujući osvrt u kojem je Željka podijelila svoje najiskrenije osjećaje, razmišljanja, dvojbe i strahove.
„S vremenskim odmakom, pokušat ću se osvrnuti na jednu od najvrjednijih nagrada koju sam ikada primila – nagradu „Gordana Jelić“.
Zašto najvrjednijih? Postoje nagrade u životu koje čovjek dobiva za svoj rad – nagrade u novcu, nagrade za koje se natječemo, nagrade koje zaslužimo na neki način… No, ovo je nagrada koja je stigla potpuno neočekivano i iznenadila me više no išta. Moj pokojni otac svojim životom, od malena me učio pomagati. Bio je čovjek koji je svima pomagao, bez obzira koliko ga to ponekad “koštalo”. Na njegovom licu uvijek sam gledala osmjeh i sreću. Ispunjavao je svoje srce dajući ga svima oko sebe. Već kao malena djevojčica pomagala sam susjedama čuvati njihovu dječicu. To me ispunjavalo i činilo sretnom. Izabrala sam školu koja me usmjerila u zdravstvene ustanove gdje sam od prvog dana svog radnog staža nastojala pomoći svakome, pružiti ruku, obrisati suzu, popričati, nasmijati se… I ne zato što moram, već zato što želim i što me to čini sretnom. Pri mom prvom susretu sa prijevremeno rođenim bebicama, rodila se ljubav kakvu je nemoguće opisati, iako sam tada bila majka jednog “terminskog” dječaka. Gledajući svakodnevno njihove borbe, osjetila sam divljenje i strahopoštovanje prema tim malenim bićima i potrebu da na neki način osnažim njihove majke i pomognem im da prebrode te najteže dane. Susreti po hodnicima, kojekakvim kutovima bolnice, kratki razgovori, stisak ruke, iskra radosti i pokoji osmjeh ispran suzama, ispunjavali su moj svaki radni dan. Tada mi je Gospodin dao i mojih troje Palčića… Valjda da se i sama pronađem s druge strane, da oćutim njihovu suzu, prohodam u njihovim cipelama i doživim snagu pobjede u preteškim borbama za život.
Kako ostati nijem i slijep nakon svega proživljenog. Gospodin je znao zašto i usmjerio me da krenem još jače i čvršće s pravim ciljem, možda bez previše znanja o borbama s papirologijom koja sve prati, ali s beskrajno puno srca i želje za boljim sutra svih naših Palčića. Krenulo je kao lavina ….iz borbe u borbu, iz poraza u pobjedu, onako mehanički, bez kočnica… Jer jedini cilj je NJIHOVA SREĆA, NIHOV ŽIVOT I NJIHOVO BOLJE SUTRA.
Zbog svega napisanog od prvoga dana smatram da nisam netko tko zaslužuje ikakve nagrade, jer najveća nagrada je ŽIVOT i zagrljaj tih malenih ručica koje su izborile najveće borbe i izvojevale najveće pobjede. Zbog svega napisanog sve svoje nagrade posvećujem upravo njima PALČIĆIMA, jer oni su SNAGA, a ja samo vjetar u leđa njima i njihovim roditeljima. Zbog svega napisanog statua ove nagrade “Ruka sa srcem na dlanu” stoji na polici u mom dnevnom boravku, a pogled na nju gura me dalje i u najtežim danima i prati u najtežim borbama. Ova nagrada je znak da su Palčići prepoznati, da su tu među nama, kao svjetlo i snaga koja nam svojim primjerom pokazuje hrabrost za najveće i najteže borbe.
Ova nagrada je NJIHOVA NAGRADA, kao što je i svaki njihov život MOJA NAJVEĆA NAGRADA. Svakome na ovom svijetu želim poručiti da otvori srce i pruži ruku. I mala djela čine veliko zadovoljstvo i najveću sreću na svijetu. Pomoći bakici da pređe cestu, donijeti susjedi kruh i mlijeko iz dućana, kupiti obrok proscu ili osnovati udrugu i pomagati na taj način potpuno je jednako (samo malo više papirologije ?). Kada je srce spremno otvoriti se jednako i za prosjaka i za cara nema prepreka koje će nas spriječiti da ga ispunimo dobrim djelima. Svi vi koji volontirate, ili ćete se tek odvažiti krenut tim putem, uživajte ispunjavajući svoja i tuđa srca i budite sretni. Budite sjaj ovog društva i ne dajte nikada nikome da ga ugasi.“
Kad pročitate ove dirljive riječi koje opisuju njen privatni i njen volonterski životni put, teško da se ne zapitate što svatko od nas može dati za drugoga ili što još možemo učiniti za sve one koji trebaju podršku u svojim borbama. A takvih je mnogo. Nebrojeno puta smo se uvjerili da je čovjek čovjeku najbolji lijek i vjerujemo da i vi imate oko sebe osobe koje svaki dan svjedoče tom osjećaju i doživljaju. Svi oni zaslužuju priliku da u svojim rukama drže statuu ovog vrijednog volonterskog priznanja.
Odvojite malo svog vremena i prijavite ih, jer ponedjeljak, 28. studenoga, je zadnji da za podnošenje prijava.
Obrazac za prijave je jednostavan i možete ga naći na službenoj stranici udruge – http://humh.hr/natjecaji.asp te stranici Lokalnog volonterskog centra udruge „Pomozimo zajedno“ https://pomozimozajedno.hr/volontiranje/volonterska-nagrada-gordana-jelic/.
Humanitarna udruga „fra Mladen Hrkać“ osnivač je Lokalnog volonterskog centra „Pomozimo zajedno“, a aktivnost izrade i dodjele nagrade provodi se u sklopu istoimenog projekta kojeg sufinancira Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske.
#pomozimozajedno ? #volonteri #nagradagordanajelic
